LONDON – KUĆA U EKSKLUZIVNOJ „WIMPOLE STREET“

Klijent: private
Projektni tim: Ana Zatezalo Šenk, Čedomir Ristić, Sandra Drašković, Nataša Vukosavljević Lokacija: London, Velika Britanija
Površina: 300 m2
Kategorija: enterijer
Godina: 2008-2009
Status: realizovano

Projekat daleko složeniji od intervencije dizajna enterijera predstavljao je nastavak saradnje sa klijentom, koji je u Londonu kupio četiri posebna apartmana smeštena u dve susedne zgrade, sa željom da se oni objedine u jednu stambenu celinu. Izuzetno kompleksan zahtev, ali u isto vreme i izazov za Sinesteziju, s obzirom da se zgrade nalaze u ulici „Wimpole street“, koja ima dugu i veoma bogatu tradiciju sa reprezentativnim primerima engleske barokne arhitekture.

„Wimpole street“ se nalazi u samom centru Londona, nekoliko minuta od poznate trgovačke „Oxford street“. Predstavlja ekskluzivni kraj britanske prestonice, sedište engleskog kraljevskog lekarskog društva, privatnih stomatoloških praksi i poznatih stanara zbog kojih poseduje zanimljivu istoriju.

Veliki engleski pisac Bernard Šou je u ovoj ulici smestio glavnog junaka svoje drame Pigmalion, profesora dikcije i učitelja bontona profesora Higinsa, koji se opkladio da će od priproste prodavačice cveća napravati otmenu damu visokog društva Londona.
Pol Makartni je takođe ovde živeo dve godine u kući svoje devojke Džejn Ašer, u kojoj je napisao čuvene pesme „I Wanna Hold Your Hand“ i „Yesterday“.

Posebna zanimljivost vezana za ovu ulicu jeste i to, da se sve njene kuće i apartmani nalaze zapravo u vlasništvu engleske kraljice. Kupovinom kuće, posebnim ugovorom postaje se vlasnik na ograničen period od 99 godina.
Idejno rešenje ovako kompleksnog projekta je moralo da prođe brojne birokratske procedure i komisije pre konačnog odobrenja i dozvole za realizaciju.

Koncept je inspirisan tornjem Melnikova, jednog od najistaknutijih arhitekata ruske avangarde sa početka 20. veka. Centralna „kula“ počinje kao međusprat, postepeno prelazi u spiralno stubište, koje opet prelazi u klupu, a zatim se na kraju transformiše u zakrivljen zid.

Stepenice kao centralni momenat ne predstavljaju samo vertikalnu komunikaciju, već se svojim oblikom integrišu u prostor i daju mu oblik. Na ovaj način postignut je maksimum različitosti novonastalih celina kao prostora sa svojom zasebnom intimom.
Svaka soba i deo kuće predstavljaju odvojena scenu, ambijent koji se otvara, kao jedan novi svet spojen spiralnim stepeništem.
Koncept biblioteke je eklektički inspirisan Kinom, Rusijom, periodom carevine i komunizma u isto vreme. Dominira crvena, sjaj lakiranih polica i linije koje sa vertikale prelaze u horizontalu, kreiraju kontinuum u kome nameštaj prelazi u arhitekturu.
U skladu sa zahtevom klijenta, spavaća soba je neobičan onirički prostor, tamnih valera i sjajnih površina, okrenut noći, vasioni i zvezdama.

Dečija soba svojim kreativnim modularnim i fleksibilnim pristupom, predstavlja odgovor na potrebe njenog „vlasnika“ koji se menja i raste iz godine u godinu.

Dnevna soba faktički je podeljena između dve zgrade i gleda na „Wimpole street“. Mobilijar dnevne sobe, osvetljene police, niše, zavese, koncertni klavir u kontrastu sa inicijalnim ambijentom belog, klasičnog i elegantnog proizvodi dinamiku, kreirajući balans koji u zavisnosti od aktivnosti definiše ovaj prostor.

Savremeno dizajnirana kuhinja, ipak u skladu sa svojom tradicionalnom funkcijom predstavlja i mesto okupljanja. Nastavlja se na spiralnu formu stepeništa, i kao tranzitna celina ostvaruje dodatni momenat širine vizuelnim kontaktom sa spoljnom sredinom i prirodnim osvetljenjem, posredstvom staklenog boksa, koji je takođe povezuje i sa prostorijama suterena, gde su smešteni spa i fitnes sala.
S obzirom na manjak otvorenog prostora i suterenskog dvorišta odlučili smo da dođemo do virtuelnih kvadrata. Koncipiranjem boksa od staklenih tavanica, greda i stubova ostvarena je neobična arhitektura transparencija, odsjaja i refleksija.

Prostor za opuštanje i rekreaciju sadrži i kućni bioskop sa velikim platnom za projekcije koje je posebno postavljeno tako da može da se posmatra iz džakuzija i ugaone garniture, koja takođe čini deo nameštaja ovog dela kuće.

Postignut je uzbudljiv neformalni ambijent, koji gubi svoje granice u belom i tako postaje saučesnik u otporu svakodnevnom i običnom.
Sinestezia je kreirala prostor, koji prestaje da bude puko okruženje, već element koji pokreće i redefiniše odnose prostor-nameštaj-čovek.

SUBSCRIBE